Žalosna
otajstva
Priredila: s. Ana-Marija Biško
Četvrtak, 28. listopada 2010.
Žalosnim Kristovim otajstvima evanđelja pridaju veliku važnost. Kršćanska se pobožnost oduvijek, a osobito u korizmenim pobožnostima (križnog puta ), usredotočivala na pojedine dijelove Muke, sluteći da se tu krije vrhunac objave ljubavi i izvor našeg spasenja. Krunica izabire neke dijelove Muke i poziva vjernike da na njih usmjeri pogled svoga srca i proživljava ih.
Tako žalosna otajstva započinju proživljavanjem trenutka velike tjeskobe pred
voljom Očevom, u Maslinskom vrtu, protiv
koje bi slabost tijela mogla biti
stavljena na kušnju da se pobuni. Ondje je Krist izložen svim napastima i pritisnut svim grijesima ljudskog roda,
zato da kaže Ocu: ,,Ne moja volja,nego
tvoja neka bude!“ (Lk 22,42).
Taj njegov „da“ poništava „ne“ praroditelja u Edenskom vrtu. I tu je cijena njegova potpunog predanja Očevoj volji, postaje nam vidljivo iz otajstava koji slijede: uspon na Kalvariju , bičevanje, trnova kruna i smrt na križu, u kojima je izvrgnut najvećem preziru: Ecce homo!
U tom je poniženju
objavljena ne samo Božja ljubav već i sam smisao čovjeka. Ecce homo: Tko želi upoznati
čovjeka, mora poznavati njegov smisao,
početak i puninu u Kristu, Bogu koji se iz ljubavi ponizi „do smrti, smrti na križu“(Fil 2,8).
Žalosna
otajstva pomažu vjerniku ponovno proživjeti Isusovu smrt, stati s Marijom podno
križa, ući s njom u beskrajni ocean
Božje ljubavi prema čovjeku i iskusiti svu njegovu životvornu
snagu.